Iseljavanje i posljedično smanjenje radne snage ozbiljan je problem koji utječe na ponudu rada, produktivnost i proizvodne mogućnosti našeg gospodarstva, održivost mirovinskog i zdravstvenog sustava i na mnoge druge aspekte društva i ekonomije. Prema podacima Eurostata, Hrvatska je u posljednjih 10 godina izgubila više od 200.000 stanovnika. To je jednako nestajanju drugog najvećeg grada u RH, Splita, i to s njegovom širom okolicom.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku za 2016. godinu, od ukupno 36.436 odseljenih, u Njemačku je otišlo 20.432 osobe ili 56 posto svih odseljenih. Takve brojke Njemačku postavljaju na vrlo uvjerljivo prvo mjesto po izboru Hrvata koji iseljavaju. Međutim, navedene brojke o iseljavanju mogle bi biti još i mnogo poraznije, jer podaci njemačkog statističkog ureda za 2016. pokazuju useljavanje 51.163 Hrvata, odnosno 2 i pol puta više od onoga što bilježi DZS. Njemački podaci pokazuju kako je u tu zemlju u periodu od 2010. do 2016. doselilo ukupno 179.446 Hrvata, dok podaci DZS-a govore o ukupnom iseljavanju od tek 46.630 osoba.

Istraživači Međunarodnog monetarnog fonda su u analizi Emigration and Its Economic Impact on Eastern Europe zaključili da emigracija u zemljama Istočne Europe ima dugoročne negativne efekte na njihov razvoj. Njihova procjena je pokazala kako bi kumulativna realna stopa rasta BDP u periodu od 1995. do 2012. u zemljama Istočne Europe bila za 7 postotnih poena veća da nije bilo emigracije. Hrvatska se pritom u analizi ističe kao zemlja s visokim udjelom emigracije mlade, stručne populacije.

I dok se Vlada RH hvali administrativnim smanjenjem stope nezaposlenosti, mladi, obrazovani Hrvati iseljavanjem postaju kapital drugih država i pomažu razvoju već ionako razvijenijih, dok Hrvatska ostaje u začaranom krugu niske produktivnosti i lošeg životnog standarda. Riječ je o dugoročnom gubitku koji je nenadoknadiv i dodatno guši naše mogućnosti ekonomskog razvoja i sustizanja drugih zemalja Europske unije.