2017. godine Hrvatska je imala drugi najmanji BDP po glavi stanovnika u Europskoj uniji (vidi ovdje), a 2016. si je prosječan Hrvat mogao priuštiti potrošnju koja je na razini od 59 posto EU prosjeka (vidi ovdje). Gore od nas su u Europskoj uniji prema oba pokazatelja stajali samo Bugari.

No, još 2007. Hrvatska je po pitanju BDP-a po glavi stanovnika stajala bolje od Rumunjske, Latvije, Poljske te bila na istoj razini kao Mađarska i vrlo blizu Slovačkoj.

Pogrešna ekonomska politika tijekom krize kojoj je fokus bilo sređivanje javnih financija, a ne zaposlenosti i poticanje ekonomskog rasta, doveli su do upravo suprotnog efekta. Režući prava zaposlenih u javnim službama te povećavajući porezno opterećenje građana, vladajuće elite su dovele do rasta nezaposlenosti, pada kupovne moći građana, smanjenja investicija i sloma proizvodnje.

Apatija građana, manjak vjere da je njihov glas bitan i da kolektivnim djelovanjem mogu utjecati na egzistencijalne probleme ovog društva, omogućili su da se takva pogrešna politika predstavi kao jedino moguće rješenje. Nažalost, kao što danas znamo, takva politika rezultirala je drugom najdužom recesijom u EU-u. Samo su Grci duže proveli u recesiji od Hrvata.

Međutim, ideje koje su se tijekom krize dokazale kao promašene i dalje su dio ključnih koncepata ekonomske politike. I dalje je primarni fokus ekonomske politike održavanje proračuna pod kontrolom, a sve ostalo je sekundarno. Očekivano, takva bezidejna politika opet je neuspješna. Podaci Eurostata pokazuju kako Hrvatska raste sporije od svih usporedivih zemalja EU-a.