Iseljavanje iz Hrvatske premijer Plenković tumači na sljedeći način: „Sloboda kretanja jedna je od temeljnih sloboda. Iseljavanje koje se sada događa, događa se i zbog liberalizacije tržišta rada. To je dvosmjerna mobilnost. Mladi, oplemenjeni novim znanjima, sigurno će se i vraćati u Hrvatsku.“ (vidi ovdje).
Prema podacima Eurostata, 1. siječnja 2018. Hrvatska je imala 157 tisuća stanovnika manje nego pet godina ranije, što je gubitak stanovništva od 4 posto. Veći gubitak stanovništva u tom periodu u EU je zabilježila jedino Litva. U posljednjih 11 godina Hrvatska je pak izgubila 208 tisuća stanovnika što je jednako stanovništvu cijelog Splita i njegove šire okolice. Većina tog gubitka rezultat je iseljavanja, a ono je na rekordnim stopama upravo u posljednje tri godine. Da bi stvar bila gora, navedena statistika bitno podcjenjuje razmjere iseljavanja te su prema nekim analizama oni i do dva i pol puta veći od onoga što bilježi službena statistika (vidi više ovdje).
Razmjeri iseljavanja ukazuju kako nije riječ o bezopasnoj, dvosmjernoj mobilnosti ljudi, a pokazuju to i rezultati istraživanja među iseljenicima. Nedavno istraživanje HUP-a (vidi ovdje) pokazalo je kako samo 11,4 posto iseljenih ima plan vratiti se u zemlju kroz idućih 15 godina. Neorganizirana i loše vođena država, nesposobni političari i političke stranke bez vizije, istaknuti su kao najčešći razlog iseljavanja. Dodajmo činjenicu da je Hrvatska ekonomski najneuspješnija nova članica EU, da su nam plaće među najnižima u Europi te da svjedočimo vidljivoj moralnoj degradaciji hrvatskih institucija. To je okruženje koje građane zarobljava u besperspektivnosti i tjera ih u egzodus.
Nažalost, ako politika nije svjesna stvarnog stanja, tada ona nije u stanju ništa ni promijeniti te je njezin jedini odgovor na problem – relativiziranje tog problema. Premijer Plenković upravo to i radi!