Financijska održivost mirovinskog sustava jedan je od osnovnih kriterija kojima se Vlada RH vodila pri izradi aktualne mirovinske reforme, čije okosnice su skraćivanje perioda prilagodbe u kojem se podiže dobni prag za umirovljenje za sve građane Republike Hrvatske i drastična penalizacija za prijevremeno umirovljenje. Umjesto 2038. kako propisuje važeći zakon, po novom će prijedlogu hrvatski radnici već 2033. u starosnu mirovinu tek sa 67 godina života. Ako pritom budu primorani umiroviti se 5 godina ranije, po uvjetima za prijevremenu mirovinu, mirovina će im trajno biti umanjena za više od 20 posto!

Financijska održivost podrazumijeva da se na mirovine u pravilu ne troši više nego što se prikupi od mirovinskog doprinosa i drugih namjenskih izvora. Pritom Vlada RH učestalo naglašava kako u mirovinskom sustavu postoji „rupa“ od 17 milijardi kuna koja se svake godine nadomješta iz državnog proračuna kako bi se svim korisnicima mogle isplatiti mirovine, navodeći to kao glavni razlog zašto ćemo u budućnosti morati raditi dulje i zašto će nam za prijevremeno umirovljenje iznos mirovina biti drastično manji.

No, Vlada uporno izbjegava objasniti kako od tih 17 milijardi kuna preko 6 milijardi otpada na tzv. tranzicijski trošak uvođenja II. stupa (jer se 5 posto mirovinskog doprinosa iz plaće prestalo uplaćivati Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje i trajno preusmjerilo privatnim mirovinskim fondovima), dok dodatnih 6 milijardi tog minusa predstavljaju mirovine po posebnim propisima. Dakle, mirovine koje nisu rezultat rada i uplate radničkih doprinosa, već beneficije koje država daje pojedinim društvenim skupinama za minule zasluge.

Među raznolikim skupinama korisnika (saborski zastupnici, državni dužnosnici, ustavni suci, akademici, itd.) brojčano i po ukupnom iznosu mirovina najviše se ističu branitelji Domovinskog rata, čiji je prosjek isplaćene mirovine od nešto preko 5 tisuća kuna više nego dvostruko veći od prosječnog iznosa mirovina u RH. Pritom je prosjek radnog staža za sve umirovljenike u RH veći od 30 godina, za branitelje iznosi 18 godina, a za pripadnike HVO-a tek 7 godina!

Budući da se sve mirovine isplaćuju iz istog izvora (proračuna HZMO-a), ispada kako će zbog rupe nastale prethodnim reformama i dvojbenim političkim odlukama većina morati raditi do 67 jer se nekima omogućilo da već s 30 odu u mirovinu. Pravedno ili ne, procijenite sami.